Autor: agent

Noseći sa sobom ogromne inženjerske izazove, projekat će iznjedriti tunel koji će se pružati 27 kilometara ispod mora, sa više nego pozitivnim uticajem na dnevne migracije, isporuku robe i turizam.

Budućnost putovanja duž norveške obale uskoro će biti revolucionisana. Zamislite da vožnju od 13 sati skratite na samo pola sata, i to dok krstarite ispod morskih talasa. To je obećanje Rogfasta, novog tunela koji će postati najduži i najdublji podvodni drumski tunel na svijetu.

Umjesto da voze sadašnjim obalnim putem, koji je dug, krivudav i prekinut trajektnim linijama, vozači će uskoro prolaziti kroz tunel dug 27 km, koji će neprimjetno povezati više gradova. Ovaj hrabar poduhvat otvara novo poglavlje u transportu Skandinavije i pokazuje nevjerovatne domete građevinarstva.

Kako novi tunel mijenja putovanje po Norveškoj

Trenutno se norveški obalni put E39 proteže u dužini od oko 1.090 km, od Trondhajma na sjeveru pa sve do Kristijansanda na jugu. Da bi se prešla cijela ruta, potrebno je oko 21 sat putovanja, prije svega zato što putnici moraju da se ukrcaju na trajekt sedam puta kako bi prešli sve fjordove duž puta.

Rogfast će ovo vrijeme drastično smanjiti. Novi podvodni tunel povezaće okruge Randaberg i Bokn, probijajući se 27 km ispod jednog fjorda, čime se eliminiše potreba za bilo kakvim trajektima. Kada bude završen, vozači će uštedjeti skoro 13 sati, prelazeći ono što je ranije trajalo cijeli dan za samo oko 35 minuta.

Svakako, ovo poboljšanje nije važno samo zbog brzine, već je i značajan element za bolju povezanost. Tunel će direktno povezati šest norveških gradova i omogućiti lakše i pouzdanije putovanje, bez nepredvidivih kašnjenja zbog lošeg vremena ili rasporeda trajekata.

Impozantna razmjera i inovativne karakteristike

Rogfast se ističe ne samo po dužini već i zbog dubine na kojoj će se nalaziti. Tunel će se spustiti skoro 400 metara ispod nivoa mora, što ga čini najdubljim podvodnim tunelom na svijetu namijenjenim drumskom saobraćaju. Sa 4 trake, po dvije u svakom smijeru, vozači neće morati da brinu o gužvama.

Izgradnja ovog ambicioznog projekta počela je već 2018. godine, ali je napredak usporen zbog izazova poput pandemije i kompleksnih radova na probijanju čvrstog stijeskog masiva ispod mora. Uprskos tome, cilj je da tunel bude završen do 2033. godine.

Prema proračunima, cijena izvođenja je jednako ambiciozna i iznosi oko 1,9 milijardi evra. Finansiranje dolazi iz kombinacije državne podrške i putarina. Za sada postoje predikcije da će vozači moći da očekuju da plate oko 34,50 evra po prolasku. Iako djeluje skupo, koristi u efikasnosti i pouzdanosti putovanja daleko nadmašuju cijenu.

Zašto je tunel prekretnica za bezbjednost i logistiku?

Zimsko vrijeme na norveškoj obali može značajno poremetiti trajektni saobraćaj. Jake oluje i uzburkano more uzrok su čestog odlaganja ili čak otkazivanja plovidbi, primoravajući putnike da čekaju satim aili da traže alternativne rute. To utiče na dnevne migracije, isporuku robe i turizam.

Rogfast rješava ovaj problem tako što premješta saobraćaj ispod vode, gdje vremenski uslovi ne mogu da ga poremete. Kao što ističe direktor projekta, Odvar Karmo, ova neprekinuta ruta biće revolucionarna za norvešku transportnu mrežu.

Izgradnja tunela ispod morskog dna nosi ogromne inžinjerske izazove. Tim mora da se izbori sa složenim sijenskim formacijama, dok istovremeno koordinira brojne zadatke u kratkim rokovima. To je pravi dokaz modernih tehnologija i inovacija u građevinarstvu.

Uticaj tunela na svakodnevni život i ekonomiju

Pored transformacije dugih putovanja, Rogfast će promjeniti svakodnevicu priobalnih zajednica Norveške. Brže rute znače da roba stiže na tržište brže, lokalne firme mogu da napreduju, a ljudi da imaju više vremena za sebe.

Turizam će takođe dobiti podsticaj jer će posjetioci lakše pristupati atraktivnim predjelima bez komoplikacija sa trajektima. Kratka, sigurna vožnja ispod mora umjesto višesatnog čekanja na trajektima zvuči kao ostvarenje sna i za turiste.

Norveška će, nesumnjivo, ovim hrabrim korakom da izgradi najveći podvodni drumski tunel na svijetu, inspirisati i na buduće projekte u drugim zemljama sa izazovnim obalama.

Sa parametarskom fasadom, akustički podešenom “činijom” i 70 kilometara LED traka, stadion u Rabatu spreman je da ugosti utakmice Svjetskog prvenstva 2030. godine.

Lider u projektovanju sportskih objekata, studio Populous, završio je stadion “Prince Moulay Abdellah” u Rabatu, prestonici Maroka, i to u rekordnom roku – objekat sa 68.700 mjesta projektovan je i izgrađen za  samo 24 mjeseca.

Stadion kombinuje parametarsku LED fasadu i “činija” dizajn fokusiran na navijače. Pored toga, položaj uz zeleni pojas grada, pod eukaliptusima, simbolično povezuje stadion sa urbanim i prirodnim pejzažem Rabata.

Zlatna fasada stadiona inspirisana je čuvenim palmama koje krase gradske bulevare, kao i marokanskom zanatskom tradicijom. Sastavljena je od 19.200 aluminijumskih trouglova različitih dimenzija, obavijenih sa 70 kilometara LED traka, te se pri zalasku sunca pretvara u svjetleći spektakl.

Međunarodni tim arhitekata i dizajnera iz Populousa, studija osnovanog 2009. godine, oblikovao je “činiju” stadiona “Prince Mouley Abdellah” tako da maksimalno koristi i istakne energiju publike.

Južna tribina “Kop” sa dva nivoa i konzolno izbačenim gornjim nivoom osam metara iznad donjeg, može da primi 23.000 navijača i predstavlja jednu od najvećih kontinuiranih navijačkih tribina na kontinentu.

Ova konfiguracija pretvara navijačku energiju u snažan zvučni zid koji direktno povezuje publiku sa terenom. Zapadna i istočna tribina kombinuju luksuzne lože i elitna sjedišta, formirajući U – oblik oko terena.

Projektovanje i izgradnja za svega 24 mjeseca

Dizajnerska strategija Populousa bila je izrazito kolaborativna, angažujući timove iz više kancelarija kako bi se izradila detaljna projektna dokumentacija, u potpunosti usklađena sa lokalnim građevinskim procesima, koje je vodila kompanija Société Générale des Travaux du Maroc.

Ova integracija omogućila je rekordno brz period projektovanja i izgradnje od svega 24 mjeseca, što je rijetkost za stadione ovog obima, objasnile su arhitekte.

Sa parametarskom fasadom, akustički podešenom “činijom” i odličnom povezanošću sa gradom, stadion ispunjava FIFA standarde i spreman je da ugosti utakmice do polufinala Svjetskog prvenstva 2030. godine. Prije toga stadion “Prince Moulay Abdellah” bio je domaćin ceremonije otvaranja, polufinala i finala Afričkog kupa nacija (AFCON) 2025. godine.

Pored organizovanja fudbalskih utakmica, ima i funkciju javnog prostora, te je plato ispred stadiona povezan sa novom željezničkom stanicom i urbanom infrastrukturom, čvrsto ugradivši stadion u šire urbano tkivo Rabata i podstičući korištenje javnog prevoza.

Četveroslojno staklo, paneli visoki sedam metara i parametarski projektovan sistem bez ponavljanja čine ovaj omotač jednim od tehnički najzahtjevnijih u savremenoj arhitekturi.

Novi Glasshouse Theater, smješten u okviru Centra za scenske umjetnosti Queensland-a (QPAC) u South Bank-u kod Brisbane-a, predstavlja impresivno arhitektonsko ostvarenje, definisano sklatlenom talasastom fasadom i ambicijom da redefiniše način na koji se veliki objekat kulture povezuje sa gradom.

Dvorana sa 1.500 mjesta čini QPAC najvećim centrom izvođačkih umjetnosti pod jednim krovom u zemlji. To je jedino pozorište u Australiji  sposobno da na istom nivou predstavi balet, ples, simfonijsku muziku, operu, dramu i mjuzikle svjetske klase.

Projekat je realizovao lokalni studio Blight Rayner Architecture u saradnji sa norveškim Snøhettom, prema pobjedničkom rješenju na međunarodnom konkursu 2019. godine.

Konzola od šest metara

Projektni zadatak je omogućio konzole od oko šest metara ka ulici, kako bi se obezbijedila potrebna površina na parceli iznad postojećeg Playhouse Green prostora.

Ideja arhitekata bila je da se formira maksimalno transparentna krivudava linija konzole kako bi se umanjio njen vizuelni uticaj, objasnili su iz Blight Rayner Architecture.

Kroz ovaj element se “blok” teatra usklađuje se postojećom zgradom, kao dio strategije očuvanja nasleđa koje potpisuje brizbejnski arhitekta Robin Gibson (1930 – 2014).

Koncept talasaste staklene fasade inspirisan je prozno – poetskim tekstom abordžinske umjetnice Lile Votson, koji evocira talase rijeke Brizbejn i kretanje riba ispod njene površine.

“Talasasta fasada sastoji se od staklenih panela visine oko sedam metara, raspoređenih u dva nivoa, pri čemu je svaki element jedinstven i nije se ponavljao.”

Talasasti stakleni omotač nije samo formalni gest, već već visokosofisticiran sistem četvoroslojnog zastakljenja sa integrisanom solarnom zaštitom, koji istovremeno rješava energetsku efikasnost i omogućava da foaje funkcioniše kao produžetak javnog prostora grada.

Fasadu je realizovala austrijska kompanija Seele, jedan od vodećih svjetskih specijalista za projektovanje, proizvodnju i montažu složenih staklenih omotača, poznata po Apple Store na Petoj aveniji u Njujorku.

Talasasta fasada sastoji se od staklenih panela visine oko sedam metara, raspoređenih u dva nivoa, pri čemu je svaki element jedinstven i nije se ponavljao. Kombinacija ravnih, konkavnih i konveksnih stakala zahtjevala je potpuno parametarski pristup projektovanju, dok je sama proizvodnja izvedena kao CNC fabrikovan sistem.

Rezultat je fasadni omotač koji ne funkcioniše kao standardna modularna mreža, već kao kontinuirana, digitalno generisana površina, u kojoj se svaki panel ponaša kao dio jedinstvene geometrijske logike.

Sedam slivova Queensland – a

“Željeli smo da transparentna fasada postane scena svojevrsnog javnog teatra, gdje se ljudi u foajeima vide čas jasno, čas zamućeno sa ulice. Takođe smo željeli da u dizajn ugradimo začetke narativa Prvih naroda povezanih sa ovim mjestom”, objasnio je Majkl Rejner, direktor studija iz Brizbejna.

Jedan od tih narativa odnosi se na sedam krovnih svjetlarnika koji predstavljaju sedam riječnih slivova Queensland – a. Ovaj koncept dopunjuje skulptura Floriate umjetnika Brajana Robinsona, koja prikazuje sedam karakterističnih cvijetnih vrsta tog regiona.

“Kroz dizajn smo nastojali da maksimalno poveženo javni život grada i izvođačke umjetnosti, i da umjetnost učinimo dostupnijom”, nadovezao se Džejson Blajt, partner i direktor u Blight Rayner Architects.

Kontrasti u enterijeru

Svijetli i prozračni foajei u snažnom su kontrastu sa enterijerom sale, oblikovanim poput čahure od tamnosivog drveta i itisonima u boji prašume.

“Auditorijum je zamišljen kao visoko prilagodljiv prostor sposoban da ugosti širok spektar umjetničkih formi. Projektovan je kao fino podešen muzički instrument, te je prilagodljiv za operu, balet, ples, simfonijsku muziku, pozorište i mjuzikle svjetskog nivoa”, kaže Gumdži Knag, direktor Snøhette za Australiju i Aziju.

Udaljenost od scene do naudaljenijeg sjedišta iznosi samo 28 metara, što doprinosi izuzetno intimnoj atmosferi, dodatno naglašenoj balkonima koji okružuju prostor.

Orkestarska jama ima tri nezavisno pokretna segmenta poda, što omogućava različite konfiguracije za orkestre različitih veličina. Sistem scenske mehanike je potpuno automatizovan, sa tornjem visine 24 metra.

Prema riječima Rejčel Hili, izvršne direktorke QPAC -a, Glasshouse Theater predstvalja značajan kulturni orijentir koji dodatno učvšćuje reputaciju države Queensland kao destinacije kulturnog turizma.

“Interesovanje za izvođačke umjetnosti u Queensland – u je ogromno, a potreba za novim teatrom prepoznata još oreije više od decenije. Otvaranjem Glasshouse Theatra očekujemo oddatnih 300.000 posjetilaca godišnje”, ističe Hili, dodajući da će novi kapacitet omogućiti dovođenje svjetskih umjetnika i ekskluzivnih produkcija.

Rezultat timske saradnje

Na samom kraju, Džejson Blajt naglašava da je projekat rezultat intenzivne timske saradnje.

“Naš tim Blightz Rayner/Snøhetta uložio je ogroman napor u usavršavanje ovog teatra zajedno sa ključnim konsultantima. Nadamo se da će Glasshouse Theater biti prepoznat ne samo kao kulturnim već i kao važan javni doprinos gradu.”

Simbioza disciplina

Ovaj projekat pokazuje da savremene staklene fasade više nisu standardizovani sistemi, već rezultat integracije parametarskog projektovanja, precizne fabrikacije i visokosofisticirane montaže.

Postoje gradovi koji čuvaju prošlost. Postoje gradovi koji pokušavaju da uhvate sadašnjost. A postoji i Šenžen (Shenzhen), grad koji je odlučio da živi u budućnosti, bez čekanja da ostatak svijeta stigne.

Ovo nije priča o putovanju, znamenitostima ili klasičnim preporukama. Ovo je priča o mjestu koje pokazuje kako izgleda kada tehnologija prestane da bude dodatak životu i postane njegov okvir. Kada grad ne pokušava da se dopadne ljudima, već da funkcioniše savršeno.

Od ribarskog sela do megalopolisa

Prije nešto više od četrdeset godina, na mjestu gdje se danas nalazi jedan od najvećih tehnoloških centara svijeta, postojalo je ribarsko selo. Danas, Šenžen ima više od 17 miliona stanovnika i status grada koji diktira tempo tehnološkog razvoja, ne samo Kine već cijelog svijeta.

Njegova pozicija nije slučajna. Šenžen se nalazi tačno preko puta Hong Konga, grada koji je gotovo cijeli 20. vijek bio van kineskog sistema, simbol zapadnog kapitalizma, finansijske moći i modernog urbanog života. Hong Kong je Kini vraćen tek 197. godine, ali je decenijama prije toga predstavljao ono što ostatak zemlje nije mogao da bude.

U tom kontekstu, Šenžen djeluje kao odgovor. Kao planski projekat države koja je željela da pokaže da može da stvori grad koji neće samo sustići Hong Kong već ga i nadmašiti. Danas, gledano po fizičkoj veličini, industrijskoj snazi i tehnološkom uticaju, Šenžen izgleda kao njegov veći, mlađi i ambiciozniji brat.

Za razliku od Pekinga ili Šangaja, ovdje nema drevnih četvrti, hramova i istorijskih slojeva. Nema nostalgije. Šenžen nema potrebu da se poziva na prošlost, jer je nastao kao projekat, planski, brzo i sa jasnom svrhom.Saobraćaj teče bez nervoze. Gužva postoji, ali je kontrolisana. Čak i buka djeluje prigušeno, kao da je svedena na minimum neophodan za funkcionisanje.

Mjesto gdje roboti nisu simboli već standard

Jedan od prvih šokova za posjetioca jeste prisustvo robota i potpuni izostanak reakcije na njih.

Roboti se pojavljuju u tržnim centrima, hotelima, bolnicama, poslovnim zgradama. Kreću se samostalno, zaustavljaju, okreću, nastavljaju. Dostavljaju hranu, daju informacije, čiste ulice tokom noći. Njihovo kretanje je precizno, njihova uloga je jasna. Ali ono što je najzanimljivije, niko ih ne primjećuje. Nema fotografisanja, nema čuđenja. Nema komantara. Roboti nisu atrakcija. Oni su infrastruktura.

U Šenženu se ne govori o tome da li će roboti zamijeniti ljude. O tome se već odlučilo. Pitanje je samo kako će sistem funkcionisati brže i efikasnije.

U centru grada, među modernim neboderima, nalaze se spomenici posveženi robotima i tehnološkom napretku. Ne u muzeju. Ne na periferiji. Već u samom srcu grada. To nisu ironične instalacije, niti umjetnički komentari. To su ozbiljni, reprezentativni simboli. Njihova poruka je jasna: ovo je grad koji slavi tehnologiju kao dio svog identiteta.

Dok se u drugim dijelovima svijeta još uvijek raspravljao o tome da li je tehnologija prijetnja ili prilika, Šenžen je odavno izabrao stranu. Ovaj grad ne vidi robote kao konkurenciju ljudima, već kao osnovu svog ekonomskog i društvenog sistema. Nije slučajno da su ovdje nastale kompanije poput Huawei-ja, Tencent-a ili DJI-ja. Šenžen je mjesto gdje se ideja pretvara u prototip za nekoliko dana, a prototip u proizvod gotovo trenutno. Grad funkcioniše kao ogromna laboratorija, otvorena 24h dnevno.

Kada shvatiš da novac više nije potreban

Tek poslije nekog vremena postaje jasno da u Šenženu postoji još jedna stvar koja polako nestaje – gotovina. U svakodnevnom životu, novac u fizičkom obliku gotovo da nema funkciju. Hrana se plaća preko aplikacije. Prevoz telefonom. Prodavnice, taksiji, ulični štandovi, sve funkcioniše putem QR koda. Čak i oni na društvenoj margini koriste isti sistem. Gotovina nije zabranjena. Ona je jednostavno suvišna. Život bez novčanika ovdje nije ideološka odluka, već praktično rješenje. Plaćanje traje sekundu. Nema kusura, nema čekanja. Nema greške. Sistem funkcioniše savršeno, dok god ste njegov dio. Ali upravo tu leži i njegova slabost. Ako nemate telefon, aplikaciju, internet ili bateriju, kao da nepostojite. Šenžen ne ostavlja prostor za analogni život. On podrazumijeva da ste povezani, digitalni i spremni.

Grad koji ne usporava da bi se prilagodio ljudima
Ono što Šenžen čini drugačijim od zapadnih „pametnih gradova“ jeste potpuni izostanak dileme. Ovdje se ne vode beskrajne debate o privatnosti, etici ili brzini promjena. Ako tehnologija radi, ona se uvodi. Nema nostalgije za starim sistemima. Nema romantičnog vezivanja za prošlost. Nema potrebe da svi budu saglasni. Grad ne usporava zbog ljudi. Ljudi se prilagođavaju gradu. I upravo zato Šenžen djeluje blago uznemirujuće. Ne zato što je hladan ili bezličan, već zato što je dosljedan i ne pokušava da balansira između starog i novog svijeta.
Praktične stvari koje se ovdje podrazumijevaju
Šenžen je grad u kome se jasno osjeća klima tropskog juga Kine. Ljeta su duga, izuzetno vrela i veoma vlažna, često iscrpljujuća i za lokalno stanovništvo. Najbolje vrijeme za posjetu je jesen, kada su temperature prijatnije, vazduh čistiji, a sunčanih dana ima najviše.
Za razliku od predstave o Kini kao skupoj tehnološkoj sili, svakodnevni život u Šenženu je iznenađujuće pristupačan. Hrana, metro, gradski prevoz i osnovne usluge nisu skupi po srpskim standardima. Grad je efikasan, brz i logistički jednostavan, pod uslovom da prihvatite digitalna pravila igre.
Turisti u vremenu, a ne u prostoru
Tek kada se u takvom sistemu nađete kao posmatrač, postaje jasno koliko je Šenžen zapravo ispred ostatka svijeta. Osjećaj nije da ste u drugoj zemlji, već u drugom vremenu. I možda je to najneobičnija stvar u vezi sa Šenženom: potpuna normalnost svega što djeluje futuristički. Ovdje niko ne govori o „budućnosti“. Ona se podrazumijeva, ona se živi.

Šenžen nije savršen grad, ali je iskren u onom što jeste

Ne pokušava da se svidi i ne čeka da svi budu spremni. On jednostavno funkcioniše. I upravo u toj jasnoći leži njegova snaga. Ne ostavlja utisak prijetnje, već mogućnosti. Ako ovakva budućnost već postoji, pitanje više nije da li ćemo joj se približiti, već kako ćemo iz nje učiti. Jer Šenžen ne djeluje kao upozorenje, već kao nacrt. Kao plan. Kao verzija svijeta koja je već pokrenuta i koja pokazuje da budućnost može biti uređena, efikasna i iznenađujuće mirna.

Neprestani stres koji je utkan u okrilje moderne svakodnevice nagnao je mnoge da se zapitaju koji je to dio zemlje najsigurniji za zdrav, miran i siguran porodičan život. Najčešće nedoumice su između ruralnog i urbanog područja. Pisati na ovu temu zaista se na prvu čini vrlo jednostavno, međutim kada se malo „zagrebe“ ispod površine, dolazimo do zaključka da se ipak radi o veoma kompleksnoj temi. Svi imamo neke želje i pretpostavke i nije isto upoređivati mali grad i selo iz okoline malog grada sa velikim metropolama i selima koja im pripadaju. Zbog toga ćemo pretpostaviti da kad kažemo selo mislimo na malu, ruralnu sredinu u blizini većeg grada.

Ruralna područja za život, kao i periferije gradova, u poslednje su vrijeme veoma interesantan dio za porodičan život. To dokazuju mnogi mladi kojima je dosta gradske buke, nedostatka mjseta za parkiranje u gradovima kao i užurbana svakodnevica koja ne dopušta da zastanemo ni na tren.

Takođe, život gradske djece je sasvim drugačiji u odnosu na djetinjstvo na selu koje obilježavaju djeteline sa četiri lista, široke krošnje drveća i šume, livade i prostranstva koja nude zeleno utočište nakon napornog dana. Ipak, bez obzira na to sve, činjenica je da život u gradu i život na selu imaju brojne prednosti, a na nama je da izaberemo ono što nas više ispunjava i što našoj porodici donosi veću radost, mir, prilike i ispunjenost srca. U nastavku donosimo prednosti i izazove obe opcije.

Život u gradu

Urbanistički razvijene sredine donose široku lepezu mogućnosti koje se itekako uklapaju u moderan način života. Zdravstvene ustanove, kvalitetne obrazovne institucije, razni kursevi i prilike za pohađanje izvannastavnih aktivnosti za djecu, široke ponuda kulturnih i zabavnih sadržaja za svakog člana porodice i još mnogo toga, samo su jedan djelić prednosti koje nudi grad.

Izazovi u gradu u odnosu na selo su buka, zagađenje, saobraćaj, nedostatak prirodnih površina, veći troškovi i slično. Za gotovo sve od toga postoje rješenja i ako ste tip koji ne može zamisliti odvojenost od urbanih sadržaja i dinamične svakodnevice prepune prilika za rast i raznolikost grad će uvijek biti idealno mjesto za vas. Kada je socijalna komponenta u pitanju u gradu ćete možda češće imati osjećaj usamljenosti i izolovanosti. Život u gradu atraktivan je za sve uzraste koji vole brzi način života i mnoštvo dostupnih sadržaja, a to se posebno odnosi na mlade. Ali svako ko živi u gradu sigurno će potvrditi da su gužve na gradskim saobraćajnicama, nedostatak parking mjesta, lift koji ne radi u zgradi i veći trošak života, svakodnevni izazivači stresa. To, naravno, ne znači da na selu uopšte nema stresa.

Život na selu

Ruralna područja nude zdravija i prirodnije okruženja, svu onu jednostavnost za kojom mnogi tragaju, ali je nikako ne uspijevaju pronaći i realizovati. Troškovi života na selu često ispadnu mnogo povoljniji nego u gradu jer kada se krećemo u takvom okruženju jednostavno ne razmišljamo i ne djelujemo na isti način kao u gradovima. Tempo života na selu je sporiji, a porodičnom životu ovakva sredina nudi mir i prirodne ljepote kao i priliku da se više posvetimo jedni drugima jer zbog manjih sredina i dostupnosti i blizine svega što nam je potrebno ne gubimo toliko vremena na putovanje do posla.

Poslednjih godina koje je obilježio nagli tehnološki razvoj osjećamo koliko je bitno imati fokus na lokalno i domaće te na održive i ekološke prakse, a sve je to i dalje većinom karakteristično za ruralne predjele. Izazovi sa kojima ćete se možda susresti kod života na selu su vrlo usporena porodična dinamika koja često može preći u dosadu ako njome ne upravljamo na adekvatan način. Ukoliko ste se odlučili za život na selu, a morate svakodnevno putovati u grad na posao, zapitajte se šta vam onda zaista donosi ovakav način života. Grad u tom slučaju donosi veću praktičnost i više prilika za profesionalni i lični napredak, ali jednako tako i mogući prekomjerni rad. Selo sa druge strane uči strpljenju, mirnijem tempu i ritmu koji nije blizak modernom dobu.

Da rezimiramo prethodni tekst i istaknemo one najvažnije odlike života u gradu ili na selu.

Život u gradu:

• Veća mogućnost zaposlenja (bilo da tražite posao ili pokrećete vlastiti biznis, svakako ćete to lakše uraditi u gradu jer se većina radnih mjesta otvara u gradovima, a saradnja sa zajednicom je mnogo jednostavnija)
• Dostupnije obrazovanje (u gradovima je više vrtića i škola, a u nekim većim gradovima smješteni su i fakulteti što olakšava usmjeravanje djece u smislu obrazovanja)
• Veće rgovine i trgovački lanci (iako može biti i nedostatak jer su u većim gradovima i cijene veće, ipak je u gradu veći izbor i bolja ponuda namirnica)
• Zdravstvena zaštita je dostupnija (u većem mjestu imamo više izbora bilo da se radi o ličnoj zdravstvenoj zaštiti ili dodatnoj privatnoj njezi)

Život na selu:

• Manji su troškovi (možda grad ima bolje rješenu infrastrukturu i stambena pitanja, ali činjenica je da ljudi na selu imaju manja režijska plaćanja i manje troškove uopšte)
• Čišći je zrak (koliko god se trudimo gradove održati čistima ipak je i dalje stopa zagađenja zraka i okoliša manja na selu).

• Mirnije je i manji je saobraćaj (velika prednost, pogotovo za one koji imaju malu djecu je mirnoća mjesta izvan grada i manje buke. Otvorena dvorišta, smanjen saobraćaj olakšavaju djeci odrastanje u igri)
• Mogućnost bavljenja poljoprivredom i uzgojem vlastitih kultura (u vremenu kada se domaće povrće, voće i meso traži i cijeni više nego ikada, pravo je bogatstvo ako možete uzgojiti nešto svoje. Osim što ćete imati najbolje za sebe, uspješni poljoprivrednici ostvaruju dobru zaradu).

U poslednjih nekoliko godina svjedoci smo značajnog porasta inovacija i promjena u načinu na koji se grade kuće i zgrade širom svijeta. Ove promjene nisu samo reakcija na globalne izazove kao što su klimatske promjene i rastuće cijene energije, već i težnja ka stvaranju funkcionalnijih, održivijih i estetski privlačnih prostora za stanovanje i rad. Istražimo neke od ključnih trendova u industriji gradnje koji oblikuju budućnost nekretnina.

Odabir materijala u savremenoj gradnji – Materijali nove generacije

Jedan od ključnih elemenata svake moderne gradnje je izbor materijala koji će se koristiti. U poslednje vrijeme svjedočimo rastućem interesu za održive i ekonomski prihvatljive materijale. Drva, na primjer, ponovo dobiva na popularnosti zahvaljujući svojoj obnovljivosti i estetskim svojstvima. Materijal kao bambus, koji je izuzetno izdržljiv i brzo raste, postaje sve češći izbor oko kojeg arhitekti razvijaju održive projekte. Takođe, svjedočimo kontinuiranom razvoju novih materijala koji promiču energetski učinkovitu gradnju. Izolacijski materijali visoke učinkovitosti koje odlikuje ekološka prihvatljivost postaju standardni dio modernih građevinskih projekata. Takođe, nanotehnologija igra ključnu ulogu u razvoju armiranih stakala kaja smanjuju gubitak energije kroz prozore te omogućuju bolju kontrolu temperature unutar interijera.

Održivost kao glavni pokretač razvoja

Jedan od najdominantnijih trendova u gradnji danas je usmjerenost na održivost. Više nego ikada, investitori i vlasnici nekretnina traže materijale koji ne samo da smanjuju uticaj na okolinu već i osiguravaju dugoročnu učinkovitost. Prirodni i reciklirani građevinski materijali postaju popularni. Tehnologije pored solarnih panela i sistema za skupljanje kišnice pomažu kućama da rade sa što manje vanjske energije, smanjujući tako troškove za vlasnike.

Iskorištavanje energije na pametan način

Pametno upravljanje energijom postalo je neizostavan dio projektovanja novih zgrada. Energetska učinkovitost nije više samo dodatna opcija već standard kojem teže investitori. Solarni paneli, sistemi za sakupljanje kišnice i izolacija velikog kvaliteta samo su neki od elemenata koji pomažu smanjenju potrošnje energije. Ovakvi pristupi ne samo da smanjuju troškove energije već imaju pozitivan uticaj na okolinu.

Upotreba napredne tehnologije u gradnji – Uticaj tehnologije na modernu gradnju

Razvoj tehnologije revolucionirao je način na koji percipiramo prostor i sam proces gradnje. Pametne kuće i zgrade više nisu budućnost već sadašnjost –  a moderne porodične kuće sve češće dolaze opremljene naprednim sistemima automatizacije za kontrolu sistema grijanja, rasvjete i sigurnosti pomoću mobilnih aplikacija. Osim toga, 3D štampanje građevinskih elemenata omogućuje bržu izgradnju sa manjom potrošnjom materijala te smanjuje ljudske greške tokom izvođenja radovca. Pametne kuće i zgrade opremljene nanovijim tehnološkim uređajima omogućuju lakše upravljanje svakodnevnim aktivnostimai poboljšavaju kvalitet života stanara.

Optimizacija prostora za savremeni način života

U savremenom svijetu, naš odnos prema prostoru značajno se mijenja. Stanovanje se fokusira na fleksibilnost i funkcionalnost prostora kako bi zadovoljilo različite potrebe vlasnika kroz različite faze života. Otvoreni koncepti prostora postaju sve popularniji – velike porodične kuće sa multifunkcionalnim prostorijama omogućavaju preinake bez velikog ulaganja. Multifunkcionalni namještaj i prenamjena prostora unutar kuće postaju prioritizirani kako bi maksimalno iskoristili dostupni prostor.

Različiti prostori unutar savremenih zgrada i kuća

Sa porastom rada od kuće, raspored unutrašnjeg prostora značajno se mijenja. Višenamjenski prostori koji mogu poslužiti kao kancelarija, prostor za igru ili fitness centar postaju nezamjenjivi. Fleksibilnost prostora omogućava porodicama da se brže priviknu promjenama u načinu života bez potrebe za velikim renoviranjem.

Zaključno, trendovi u gradnji nekretnina usmjeravaju industriju prema održivosti, inovativnim tehnologijama i fleksibilnim prostorima prilagođenim modernom načinu života. Promjene koje se trenutno odvijaju neizbježno će oblikovati budućnost našeg stambenog prostora i način na koji percipiramo dom kao utočište svakodnevnog života.

Savremeno stambeno okruženje daleko je više od pukih zidova i krovova – to je složeni sistem koji neprimjetno utiče na našu svakodnevnicu. Od načina kako se krećemo kroz naselje do kvaliteta vazduha koji udišemo, svaki element našeg stambenog prostora oblikuje naše rutine, zdravlje i društvene interakcije. Razumijevanje ovih često zanemarenih aspekata može značajno poboljšati kvalitet života.

Zašto manje vidljivi elemneti stambenog prostora često imaju veći uticaj na svakodnevnu udobnost od uočljivijih karakteristika stanovanja?

Mnoštvo ljudi pri odabiru stana ili kuće fokusira se na očigledne karakteristike poput veličine prostorija ili moderne kuhinje. Međutim, istraživanja pokazuju da upravo suptilni elementi često imaju najveći uticaj na dugoročno zadovoljstvo stanovanjem. Akustika prostora, prirodno osvijetljenje tokom različitih doba dana, cirkulaciju vazduha i termalni ugođaj rijetko primjećujemo svjesno, ali oni kontinuirano utiču na naše raspoloženje i produktivnost.

Visina stropova, orijentacija prozora prema stranama svijeta i materijali korišteni pri izgradnji mogu značajno uticati na energetsku efikasnost i unutrašnju klimu. Loše izolirani zidovi ili nepravilno postavljeni prozori mogu dovesti do neugodnih temperatura, povećanih troškova grijanja ili hlađenja, te čak i problema sa vlagom koji utiču na zdravlje.

Kako planiranje naselja, zajednički prostori i raspored pješačkih puteva utiču na sigurnost, udobnost i samostalnost stanovnika?

Urbano planiranje ima duboke posljedice na svakodnevni život stanovnika. Dobro osmišljena naselja potiču pješačenja kroz sigurne i privlačne rute, što ne samo da poboljšava fizičko zdravlje, nego jača i osjećaj zajedništva. Prisustvo zelenih površina, parkova i javnih prostora stvara prirodna mjesta okupljanja gdje se mogu razvijati dobri „komšijski“ odnosi.

Raspored trgovina, škola i zdravstvenih ustanova unutar pješačke udaljenosti značajno povećava samostalnost, posebno za starije osobe ili porodice bez automobila. Kvalitetno javno osvjetljenje i jasno označene pješačke staze doprinose osjećaju sigurnosti, dok široki pristupni putevi omogućavaju lakše kretanje osoba sa invaliditetom ili roditeljima sa dječijim kolicima.

Koje su se promjene poslednjih godina pojavile u rasporedu prostorija, pristupačnosti, prirodnom osvjetljenju, te odnosu unutrašnjih i vanjskih prostora?

Moderno stambeno dizajniranje doživjelo je značajne transformacije, posebno nakon pandemije COVID-19. Otvoreni planovi postali su popularniji, omogućavajući fleksibilno korištenje prostora za rad od kuće i porodične aktivnosti. Pažnja je usmjerena na prirodno osvijetljenje kroz veće prozore i staklene površine, što ne samo da smanjuje potrebu za vještačkim osvijetljenjem nego i pozitivno utiče na mentalno zdravlje. Balkonski prostori, terase i privatni vrtovi dobili su na važnosti kao proširenje unutrašnjih prostora. Dizajn koji uključuje prirodne elemente poput biljaka i prirodnih materijala, postaje standard u savremenom stanovanju. Pametna tehnologija integrira se u domove radi bolje kontrole osvijetljenja, temperature i sigurnosti.

Koje praktične prednosti stanovnici primjećuju u dobro osmišljenim stambenih okruženjima?

Stanovnici kvalitetno dizajniranih stambenih kompleksa često izvještavaju o stabilnijim dnevnim rutinama i smanjenju stresa. Prirodni tokovi kretanja kroz prostor, od ulaza do različitih funkcionalnih zona, čine svakodnevne aktivnosti efikasnijima i ugodnijima. Zvučna izolacija između stanova omogućava privatnost bez narušavanja društvenih interakcija u zajedničkim prostorima.

Dobra ventilacija i kvalitet zraka doprinose boljem snu i zdravlju uopšte, dok optimalno korištenje prirodnog osvijetljenja refuliše cirkadijanske ritmove. Stanovnici takođe primjećuju da se spontane društvene interakcije češće događaju u prostorima sa promišljeno dizajniranim zajedničkim područjima poput dvorišta, čitaonica ili fitness sala.

Na šta treba obratiti pažnju pri procjeni lokalnih stambenih uslova?

Pri evaluaciji potencijalnog stambenog prostora, važno je provesti temeljnu procjenu tokom različitih doba dana i godišnjih doba. Obrasci buke variraju značajno – ono što je tiho ujutro može biti vrlo glasno naveče zbog saobraćaja ili noćnog života. Sezonske promjene utiču na prirodno osvijetljenje, temperaturu i vlažnost, što može dramatično promijeniti ugodnost prostora.

Kvalitet vazduha zavisi od blizine saobraćajnica, industrijskih zona i prirodnih izvora onečišćenja. Provjera smjera vjetrova i geografske pozicije može otkriti potencijalne probleme sa mirisom ili zagađenjem. Stabilnost okruženja uključuje i buduće planove razvoja – nova gradnja ili infrastrukturni projekti mogu značajno promijeniti karakter naselja.

Važno je takođe procijeniti dostupnost javnog prevoza, blizinu osnovnih usluga poput trgovina i zdravstvenih ustanova, te uopšteno osjećaj sigurnosti u različito doba dana. Razgovor sa postojećim stanovnicimamože pružiti dragocjene uvide o stvarnim uslovima života u određenom području koji možda neće biti očigledni prilikom kratkih posjeta.

Kada prodate nekretninu u RS, prema Zakonu o porezu na dohodak, postojaće obaveza plaćanja poreza na dohodak od kapitalne dobiti, ukoliko se po Zakonu smatra da je takva dobit ostvarena. U ovom tekstu vam donosimo informacije o tome kako nastaje ova poreska obaveza, ko je dužan da plati porez (ko je poreski obveznik) te koliko iznosi poreska obaveza (šta ulazi u poresku osnovicu i kolika je poreska stopa).

Šta je kapitalna dobit?

Kapitalna dobit predstavlja pozitivnu razliku između prodajne cijene prava i imovine i njene nabavne vrijednosti, koju obveznik ostvari prodajom, odnosno drugim prenosom uz novčanu ili nenovčanu naknadu:

1. stvarnih prava na nepokretnostima,
2. prava korištenja i prava gradnje na građevinskom zemljištu,
3. autorskih prava, patenata, licenci, franšiza i ostale imovine koja se sastoji samo od prava i
4. investicione imovine izuzev obveznica emitovanih za izmirenje ratne štete prilikom prvog prometa.

Dakle, to je na prvom mjestu prihod ostvaren prodajom nepokretnosti kojima je od dana sticanja do dana prodaje porasla cijena. Sama činjenica da je vrijednost nepokretnosti uvećana neće dovesti do obaveze plaćanja poreza sve dok ne dođe do raspolaganja tom nepokretnošću. Ako se kupuje nekretnina koja je tek izgrađena, odnosno ako ste vi prvi kupac nekretnine, plaća se PDV, dok se porez na kapitalnu dobit plaća kod prodaje nekretnina koje su već bile u prometu.

Poreski obveznik poreza na kapitalnu dobit

Poreski obveznik je fizičko lice koje ostvari prihod po osnovu prenosa prava vlasništva na nepokretnosti na drugo lice. Dakle, dužnik za plaćanje ovog poreza je prodavac koji prodajom nekretnine čija je vrijednost (cijena) porasla, ostvaruje dobit. Poreska obaveza nastaje danom prodaje, odnosno drugog prenosa prava svojine na nepokretnostima, sa novčanom ili nenovčanom naknadom.

Poreska stopa

Poreska stopa poreza na dohodak od kapitalnih dobitaka iznosi 13% na utvrđenu poresku osnovicu.

Poreska osnovica

Poreska osnovica poreza na kapitalnu dobit predstavlja pozitivnu razliku između prodajne cijene imovine i njene nabavne cijene. Ako je razlika negativna ostvaren je kapitalni gubitak. Dakle, za utvrđivanje poreske osnovice ključno je utvrđivanje prodajne i nabavne cijene nekretnine.

Prodajna cijena neće uvijek biti ona cijena koju su strane ugovorile ugovorom o prodaji.

U svrhu određivanja kapitalnog dobitka/gubitka, prodajnom cijenom se smatra ugovorena cijena samo ako ona odgovara tržišnoj cijeni te nekretnine (ili je viša od nje). Međutim, ako je ugovorena cijena niža od tržišne, prodajnom cijenom će se smatrati tržišna cijena koju utvrđuje Poreska uprava.

Nabavna cijena je cijena po kojoj je poreski obveznik stekao nekretninu

Ipak, ako je obveznik stekao nekretninu prenosom bez naknade (dobio je na poklon, naslijedio je i sl.) kao i u slučajevima kada se nabavna cijena ne može utvrditi iz bilo kojeg razloga, nabavnom cijenom će se smatrati tržišna cijena u godini u kojoj su to pravo ili imovina stečeni, a koju utvrđuje Poreska uprava.

Kod prodaje nepokretnosti koju je obveznik sam izgradio, nabavnom cijenom se smatra tržišna cijena nepokretnosti u godini završetka izgradnje ili iznos troškova izgradnje koje obveznik može dokazati. Međutim, ovdje će biti vrlo teško da poreski obveznik dokumentuje stvarno plaćene troškove izgradnje, naročito ako je nekretnina izgrađena prije više godina, što znači da će u ovim slučajevima uglavnom biti prepušteno Poreskoj upravi da utvrdi nabavnu cijenu.

Kod prodaje nepokretnosti u izgradnji nabavnu cijenu čini iznos troškova izgradnje koje je obveznik imao do dana prodaje ili tržišna vrijednost novoizgrađenog objekta korigovana stepenom izgradnje.

Zanimljivo je da se u Srbiji nabavna cijena uvećava godišnjim indeksom potrošačkih cijena od dana sticanja do dana prenosa, što je mjera u korist poreskog obveznika, jer uvećavajući nabavnu cijenu smanjuje se razlika između prodajne i navbavne cijene. Usklađivanje nabavne cijene se vrši i u Hrvatskoj. U uslovima inflacije i vrtoglavog rasta cijena nekretnina, ovo je naročito korisna mjera koju naš Zakon ne poznaje.

Oporezivanje u slučaju prenosa prava na imovini primljenoj na poklon

Kod prenosa imovine bez naknade, odnosno poklonom ne postoji obaveza prodavca da plaća porez na kapitalnu dobit. Međutim, ukoliko se imovina koja je primljena na poklon dalje prenosi na treća lica, postojaće obaveza plaćanja poreza na kapitalnu dobit. U tom slučaju, nabavnom cijenom imovine smatraće se cijena po kojoj je tu imovinu stekao pravni prethodnik poreskog obveznika. Nime, osnovno pravilo je da se nabavnom cijenom, u slučaju prenosa bez naknade ili putem razmjene, mkao i u slučaju kada se nabavna cijena ne može utvrditi, smatra tržišna cijena u godini u kojoj su to pravo i imovina stečeni, a koju utvrđuje Poreska uprava. Na taj način bi se imovina mogla prenijeti poklonom na drugo lice, koje bi je odmah prenio dalje na treće lice, ali se porez faktički ne bi plaćao jer bi nabavna cijena bila jednaka kao i prodajna (procjenjuju se za istu godinu). Da bi se spriječila ta zloupotreba, nabavnom cijenom će se smatrati cijena po kojoj je tu imovinu stekao pravni prethodnik poreskog obveznika (poklonodavac).

Šta se ne smatra kapitalnim dobitkom? (Kada se ne plaća porez na kapitalnu dobit)

Kapitalnim dobitkom, odnosno gubitkom ne smatra se razlika nastala:

1. na imovini stečenoj nasljeđem,
2. prenosom prava na imovini koji se vrši između bračnih i vanbračnih supružnika i srodnika po krvi u prvom nasljednom redu,
3. prenosom prava koji se vrši između razvedenih bračnih supružnika, a u neposrednoj je vezi sa razvodom,
4. prenosom prava na imovini koju je obveznik imao u svom vlasništvu n eprekidno najmanje sedam godina prije izvršenog prenosa.

1. Prenos na treća lica prava na imovini stečenoj nasljeđem

Zakon propisuje da se kapitalnim dobitkom ne smatra razlika nastala „na imovini stečenoj nasljeđem“. Ovdje se ne radi o tome da se kapitalnim dobitkom ne smatra prenos imovine nasljeđivanjem, jer on to svakako nije (tu niko nije ostavrio kapitalnu dobit, niti ostavilac – umrli može biti poreski obveznik poreza na kapitalnu dobit). Zapravo, riječ je o tome da se ne oporezuje dalji prenos (na treća lica) imovine koja je stečena nasljeđem. Dakle, ukoliko je lice steklo imovinu nasljeđem, u slučaju njenog daljeg prenosa, sa ili bez naknade, neće se plaćati porez na kapitalnu dobit.

2. Prenos prava na imovini između supružnika i krvnih srodnika i prenos između razvedeni bračnih supružnika u vezi sa razvodom

Kapitalnom dobiti ne smatra se ni razlika nastala prenosom prava na imovini koji se vrši između bračnih i vanbračnih supružnika i srodnika po krvi u prvom nasljednom redu, kao i prenos prava na imovinu koji se vrši između razvedenih supružnika, a u neposrednoj je vezi sa razvodom. Kako se navodi u obrazloženju Prijedloga izmjena Zakona o porezu na dohodak „ove normirane situacije su, u suštini, situacije koje se ne mogu smatrati prometom, te nemaju za cilj sticanje dohotka jer razlozi ovakvog prometa nisu komercijalne prirode“.

3. Prenos prava na imovini koja je duže od 7 godina u vlasništvu istog lica

Na kraju, prenos prava na imovini koju je poreski obveznik imao u svom vlasništvu neprekidno najmanje sedam godina prije izvršenog prenosa, takođe ne podliježe plaćanju poreza na kapitalnu dobit. Imajući u vidu da je veoma teško odrediti vrijednost kod imovine koja je nabavljena prije dugog vremenskog perioda, predloženo je da se u svrhu oporezivanja porezom na dohodak od kapitalnog dobitka smatra samo prenos imovine ili prava koju je poreski obveznik držao kraće od sedam godina.

Kada  se porez na kapitalnu dobit ne plaća u Srbiji i Hrvatskoj?

Na kraju, jedna zanimljivost vezana za zemlje regiona.

U hrvatskoj se dohodak od otuđenja nekretnina ne oporezuje ako je nekretnina služila za stanovanje poreskom obvezniku ili izdržavanim članovima njegove uže porodice, kao i u slučaju ako je nekretnina otuđena nakondvije godine od dana sticanja.

Zakon o porezu na dohodak građana Srbije predviđa poresko oslobođenje za poreskog obveznika koji sredstva ostvarena prodajom nepokretnosti u roku od 90 dana od dana prodaje uloži u rješavanje svog stambenog pitanja ili stambenog pitanja članova svoje porodic, odnosno domaćinstva. Osim toga poreskom obvezniku koji u roku od 12 mjeseci od dana prodaje nepokretnosti sredstva ostvarena prodajom uloži za ove namjene, izvršiće se refakcije plaćenog poreza na kapitalni dobitak.

Prema globalnoj studiji koju je proveo Online Mortgage Advisor, Chester u Velikoj Britaniji najljepši je grad na svijetu.

Na temelju aspekata poput arhitekture, principa proporcije i strukture, Chester je postigao 83,7% na zlatnom rezu, ostavivši iza sebe gradove poput Venecije i Londona. Chester besprijekorno spaja istorijsku i modernu arhitekturu u kultnim znamenitostima poput chesterske katedrale, najvećeg rimskog amfiteatra u Britaniji i najstarijeg hipodroma u zemlji.

Obuhvata najcjelovitije rimske i srednjovjekovne gradske zidine u Britaniji. Kružna staza od tri kilometra nusi jedinstvene, uzvišene poglede na grad, rijeku Dee i znamenitosti. Katedrala se odlikuje veličanstvenom arhitekturom i umjetnošću, dok sa kule imate panoramski pogled na grad.

Chester Rows zaštitni je znak grada – dvoetažne srednjovjekovne zgrade sa drvenim okvirima potiču iz 13. vijeka i u njima ćete naći razne kafiće i trgovine. Obilazak rimskog amfiteatra takođe je jedna od glavnih atrakcija, a tu je i zoološki vrt, kao jedan od najvećih u Velikoj Britaniji i vodeća dobrotvorna organizacija za zaštitu prirode, dom više od 21.000 životinja iz 500 različitih vrsta.

Najbolje vrijeme za posjetu Chesteru je tokom proljeća (april i maj) i ljeta (jul i avgust) kada je vrijeme blago i ugodno, što ga čini idealnim za istraživanje istorijskih znamenitosti grada, šetnju duž rimskih zidina i uživanje u aktivnostima na otvorenom popu posjete zoološkom vrtu u Chesteru ili šetnje uz rijeku Dee. Jesen (septembar i oktobar) takođe je odlično vrijeme, sa ugodnim temperaturama i  manje turista, dok zima (novembar do februara) nudi mirnu atmosferu i praznične sajmove, ali neke atrakkcije mogu imati ograničeno radno vrijeme.

Najljepše selo na svijetu za 2025. godinu

Ako poželite da upoznate Englesku u njenom najčarobnijem izdanju, ne morate dalje od Cotswolds – a, regije poznate po talasastim brežuljcima, kamenim kućicama i pejzažima koji izgledaju kao da su izašli iz akvarela. Upravo tamo nalazio se Biburym selo koje je Forbes proglasio najljepšim na svijetu za 2025. godinu.

Bibury je mali, ali moćan u utisku koji ostavlja. Slike sela nalaze se čak i na unutrašnjim koricama britanskog pasoša, što ga vjerovatno čini i najfotografisanijim selom u Engleskoj. Središnji prizor je Arlington Row – niz kućica od medeno – žutog kamena, podignut još 1380. godine kao monaško skladište vune, a kasnije pretvoren u tkačke domove. Sa mahovinom obraslim krovovima i pogledom na rijeku Coln, izgleda kao scena iz bajke. Šetnja kroz Bibury je kao povratak u prošlost. Rijeka Coln vijuga između glavne ulice i močvarnog pašnjaka poznatog kao Rack Isle, dok se patke lijeno njišu ispod vrbinih krošnji. Sve djeluje spokojno, gotovo nepomično, kao da je selo ostalo zamrznuto u nekom njenom trenutku iz 17. vijeka. Među atrakcijama su i Bibury Trout Farm, osnovana 1902. godine, gdje se može probati svježe ulovljena pastrmka, kao i crkva svetog Marije, sa saksonskim temeljima i vitražima.

Laskava titula donijela je i problem: navalu turista. Bibury ima oko 600 stanovnika, a tokom ljetnih vikenda posjeti ga i do 20.000 turista.Ako odlučite da posjetite ovo selo, učinite to polako i sa mjerom: svratite u pub The Catherine Wheel na pintu, probajte pastrmku na farmi, prošetajte do crkve i zastanite na mostu preko Colna. Nemojte stati samona fotografiji jer Bibury zaslužuje da ga udahnete, a ne da ga samo osvojite kamerom.

 

 

Astronomske cijene najma u gradskim sjedištima širom Evrope i dalje rastu, a samo pet evropskih gradova ima prosječne najmove ispod 2.000- € za trosobni stan, prema novom izvjeđštaju Deutsche Banke.

Kako cijene najma unutar EU nastavljaju rasti, najveći skok troškova u poslednjih pet godina zabilježen je u jugozapadnoj i istočnoj Evropi. To pokazuje nedavni izvještaj Deutsche Banke koje je analiziralo 67 gradova širom svijeta, od čega 28 evropskih.

Cijene kuća porasle su za 27,3% između prvih kvartala 2020. i 2025. dok su zakupnine porasle za 12,5% u razdoblju od juna 2020. do juna 2025. godine. Ali, ovaj izvještaj navodi da su cijene najma u gradskim središtima znatno više porasle od prosjeka.

Atina najjeftinija, London najskuplji

U 2025. godini mjesečninajam trosobnog stana u središtu 28 evropskih gradova kreće se od 1.080,- € u Atini do 5.088,- € u Londonu. Evropski gradovi mogu se grupisati u tri kategorije prema razini najma.

Nakon Londona, najskuplja mjesta za najam u Evropi su Zürich, Ženeva i Amsterdam, svi iznad 3.800,- €. Švicarski gtadovi su najskuplji, sa cijenom zakupnina preko 4.250,- €. Dublin, Luksemburg, Pariz, Kopenhagen i München takođe imaju visoke najmove, svi iznad 3.000,- €. Ti gradovi su velika finansijska, politička ili međunarodna središta, što stvara veliku potražnju za stanovima.

Nekoliko razvijenih gradova im anajmove u rasponu od 2.000,- € do 3.000,- €. Milano, Edinburgh i Lisabon nalaze se na gornjoj granici tog raspona. Madrid, Stockholm, Berlin, Frankfurt i Barcelona malo su pristupačniji, sa prosječnim najamninama od oko 2.5000,- €. Birmingham, Bruxelles, Beč i Prag bliži su nivou od 2.100,- €. Ti gradovi nude relativno niže troškove života u poređenju sa vrhom liste.

Samo pet gradova ispod 2.000 eura

Samo pet evropskih gradova iz ovog istraživanja ima prosječne najmove ispod 2.000,- €. Osim najjeftinijih, Atine, tu su i Budimpešta (1.225,- €), Istanbul (1.614,- €), Varšava (1.881,- €) i Helsinki (1.928,- €).

Ovi podaci ukazuju da zapadna i sjeverna Evropa imaju najviše najmove, piše Euronews. Jaka privreda, visoki životni standard i manjak stanovanja glavni su faktori tih gradova. Južna i srednja Evropa imaju raznolike nivoe najma, dok su istočna i jugoistočna Evropa i dalje najpristupačniji dijelovi kontinenta.

Kada se u izvještaj uključe neevropski gradovi, New York se izdvaja sa prosječnim najmom od 7.676,- €, dok je Kiro najjeftiniji sa samo 377,- €. Prosječne najamnine u središtima grada u Dubaiju i Sydneyu prelaze 4.000,- €, što ih čini skupljima od većine od većine evropskih gradova. Najamnine u Torontu, Seulu, Tokiju, Moskvi i Šangaju spadaju u srednji raspon od oko 2.500,- €.

Najamnine za jednosobne stanove u centru

Najamnine za jednosobne stanove u centru uglavnom slijede isti obrazac kao za veće stanove. Međutim, neki gradovi mijenjaju mjesta, a omjri cijena takođe se razlikuju. Ipak, London (2.732,- €) i dalje ostaje najskuplji u Evropi, dok je Atina (595,- €) najjeftinija.

Uopšteno, jednosobni stanovi koštaju otprilike polovinu od trosobnih. Taj udio raste na 64% u Oslu i 62% u San Francisku, ali pada na 37% u Seulu. Zato San Francisko nadmašuje London u cijenama najma jednosobnih stanova.

Gdje je cijena najma najviše porasla?

Između 2020. i 2025. mjesečni najam trosobnog stana u središtima gradova Evrope povećao se između 3% u Helsinkiju i 206% u Istanbulu. Južna i istočna Evropa doživjele su najveće poraste najma. Lisabon (81%), Prag (73%) i Edinburgh (71%) slijede Istanbul, svaki sa povećanjima iznad 70%. Najamnine su takođe znatno porasle u Španiji, u Barseloni 65% i u Madridu 59%. Atina i Varšava su još dva evropska grada koja su zabilježila tek nešto više od 50% povećanja.

Veliki gradovi, veći troškovi

Za jednosoban stan u centru, najveći i najmanji porasti najma u Evropi između 2020. i 2025. i dalje su bili u Istanbulu (191%) i Helsinkiju (18%). Porast u Helsinkiju bio je veći u poređenju sa onim za trosobni stan (3%).

U nekim gradovima porast najma bio je izraženiji za trosobne stanove – poput Istanbula (za 15 postotnih bodova više), Praga (23 pp) i Amstrerdama (1 pp). Drugi gradovi zabilježili su veće poraste za jednosobne stanove, uključujući Milano (20 pp) i Varšavu (10 pp).

„Veliki gradovi, veći troškovi stanovanja“ pokazuje kako cijene stanovanja mogu znatno varirati unutar jedne zemlje. Na primjer, stanovanje u Londonu 50% skuplje od britanskog prosjeka.